KAKO USPJEŠNIJE UČITI?

by | sij 18, 2023 | Stručni suradnici | 0 comments

Drage učenice i učenici,

naučiti kako učiti jedna je od najvažnijih životnih vještina. Učenicima koji su naučili učiti školski dani su manje stresni, a učenje im nije teško i dosadno.

U ovom kratkom priručniku pronaći ćete neke savjete koji vam mogu olakšati učenje. Za početak procijenite svoje vještine učenja, a zatim se prema rezultatima usmjerite na područja u kojima ste manje uspješni. 

U učenju niste sami! Oslonite se na podršku prijatelja, obitelji, nastavnika i stručnih suradnika u školi.  Sretno! 🙂

UPITNIK VJEŠTINA UČENJA

Procijeni svoje vještine učenja:

  1. Potrošim više vremena na učenje nego što bih trebao.
  2. Prije važnog testa obično učim skoro cijelu noć.
  3. Ako se družim s prijateljima onoliko koliko želim, onda nemam dovoljno vremena za učenje. I obratno, ako učim koliko treba nemam vremena za prijatelje.
  4. Obično učim uz uključen radio ili TV ili Facebook.
  5. Ne mogu dugo sjediti i učiti, a da ne postanem umoran i dekoncentriran.
  6. Na satu obično ne pazim, nego sanjarim ili čak zadrijemam.
  7. Ponekad mi je teško pročitati i razumjeti što sam na satu zapisao.
  8. Obično na satu ne zapišem ono što je najvažnije.
  9. Nemam običaj pregledavati svoje bilješke s nastave osim neposredno prije ispitivanja ili testa.
  10. Kad dođem do kraja poglavlja obično se ne mogu sjetiti što sam pročitao na početku.
  11. Nisam u stanju prepoznati što je u tekstu koji čitam najvažnije.
  12. Stalno sam u zaostatku s učenjem pa onda obično učim cijelu noć prije testa.
  13. Čak i kad dobro naučim, izgubim dosta bodova na testu.
  14. Uvijek se dobro pripremim, ali kad počne test mozak mi se potpuno blokira.
  15. Obično ne učim planski nego tek kad se počnem bojati da bi me mogli pitati ili da bi mogao biti nenajavljeni test.
  16. Kad učim često se izgubim u detaljima i teško mogu odrediti glavne ideje. 
  17. Rijetko mijenjam brzinu čitanja ovisno o težini i poznatosti onoga što čitam.
  18. Često poželim da mogu brže čitati.
  19. Kad profesor podijeli testove, toliko sam uzbuđen da ne mogu početi raditi.
  20. Obično pišem zadaću noć prije nego je trebam predati.
  21.  Teško mi je svoje misli organizirati i prenijeti na papir.

Rezultati:

Prebroji negativne odgovore za svaku grupu pitanja:

Planiranje: 1, 2, 3, 12, 20

Koncentracija: 4, 5, 6, 16

Slušanje i bilježenje: 7, 8, 9, 21

Čitanje: 10, 11, 17, 18

Odgovaranje i testovi: 13, 14, 15, 19

  • 3 odgovora N – dobro razvijena vještina
  • 2 odgovora N – dobro razvijena vještina, ali ima mjesta za poboljšanje
  • 0 ili 1 odgovor N – loše razvijena vještina, odmah nešto poduzmi!

PLANIRANJE UČENJA

Učiti se može bez plana, ali ukoliko želiš dobre rezultate, svakako moraš naučiti planirati svoje učenje. To mora biti vrijeme kada nemaš drugih obveza, te se nikakvi prekidi, dužnosti ni pozivi neće pojaviti tijekom učenja. Planiranje učenja može biti mjesečno, tjedno, dnevno.

MJESEČNI PLAN

Navesti  na papirić glavne obveze koje te čekaju tog mjeseca i papirić staviti na vidljivo mjesto. Možeš npr. nabaviti ploču od pluta i staviti je iznad svog pisaćeg stola. Na nju možeš staviti svoj plan. Tako će ti obveze biti stalno pred očima i nećeš ih zaboraviti.

Primjer mjesečnog plana:

  • 20.10. – ispravak ocjene iz matematike
  • 23.10. – lektira
  •  18.10. – referat iz povijesti

Za mjesečni plan dobro će ti poslužiti i kalendar, markerom označi bitne datume (lektira, referat).

TJEDNI PLAN

Detaljniji je od mjesečnog plana. Napravi tablicu u koju ćeš upisati za svaki dan što ćeš raditi prije ili poslije škole. Kad to napraviš, sigurno ti se neće dogoditi da počneš učiti u zadnji čas. Nagradi se kad ispuniš plan ili dio plana.

 ponedjeljakutoraksrijedačetvrtakpetaksubotanedjelja
SATI       
7,00       
8,00       
9,00  test iz    
10,00    referat  
11,00matematika      
12,00       
13,00  zubar    
14,00       
15,00šišanje      
16,00       
17,00       
18,00       
19,00       
20,00       
21,00       
22,00       
nagrada       

DNEVNI PLAN

Svaki dan prije spavanja napravi popis stvari koje ćeš sutra učiniti. Osim učenja u raspored staviti i pomaganje u kućanskim poslovima, sportske aktivnosti, opuštanje, druženje s prijateljima. Kad nešto s plana napraviš, precrtaj to ili stavi kvačicu. Pisanje stvari koje trebamo učiniti prisiljava nas da planiramo svoje vrijeme, a služi i kao obećanje sebi da ćemo zaista to i učiniti.

Primjer:

  • Sat vremena rješavati zadatke iz matematike
  • Nazvati Marka
  • Otići na šišanje
  • Vratiti knjige u knjižnicu

I na kraju,  drži se plana!!

Dobra upotreba vremena ključ je uspjeha, i to ne samo u školi!

KONCENTRACIJA

Mnogi učenici naprave plan učenja, ali ga teško provode u djelo, jer se teško koncentriraju.

Evo nekoliko savjeta kako povećati koncentraciju:

1. MJESTO ZA UČENJE

Mjesto učenja moraš pronaći i organizirati. Ako nemaš vlastitu sobu pronađi u kući neki kutak gdje ćeš na neki način biti odvojen od ostalih ukućana, kutak koji je najmanje prometan, koji se najmanje koristi. Neki učenici bolje uče ako se u pozadini nešto čuje (radio, TV). Ali to mora biti u pozadini! To mjesto koristi samo za učenje. Ako uvijek učiš na istom mjestu i na tom mjestu ne radiš ništa drugo-tvoj mozak će biti spreman na učenje svaki put kad sjedneš na to mjesto. Vrlo važno je i osvjetljenje i prozračenost prostora te stolica. Loše osvjetljenje, nedostatak kisika i preudobna fotelja ili krevet će te uspavati.

NIKAKO NA MJESTU ZA UČENJE:

-pogled na nešto zanimljivo

-mobitel, TV, računalo

-glasna glazba

-prijatelj, brat, sestra

-hladnjak ili neko drugo spremište slatkiša, grickalica…

2. NEMOJ UČITI UMORAN/NA ILI GLADAN/NA – ne možemo biti koncentrirani na učenje ako nas muče druge stvari poput glada ili umora. Nije dobro učiti neposredno nakon jela. Dobro je pričekati pola sata nakon jela kad organizam više ne bude usmjeren na preradu hrane.

3. TEHNIKA „BUDI TU“

Kad uočiš da su ti misli odlutale, samo reci sebi BUDI TU, DOSTA, KONCENTRIRAJ SE (ili nešto slično).

Ako ipak počneš razmišljati o tome koje sve zabave propuštaš zbog učenja – zamisli koje sve dobre strane može imati učenje? Zadovoljstvo zbog znanja koje imaš, zbog dobre ocjene, zadovoljstvo roditelja, više vremena za zabavu jer nećeš morati satima naporno učiti kada se približi vrijeme odgovaranja ili pismeno ispitivanje znanja…

Vrlo bitno je sebi govoriti u pozitivnim terminima, jer naš mozak pretvara riječi u slike ili predodžbe. Pa ako sebi kažemo: Nemoj misliti na čokoladu mozak riječ nemoj ne može pretvoriti ni u kakvu sliku. Ali zato bez problema može pretvoriti riječ čokolada. I zato, kad sebi kažemo nemoj misliti na čokoladu završimo stalno misleći na zabranjenu čokoladu.

4. PRAVI STANKE; MIJENJAJ AKTIVNOSTI – stanke ne smije biti preduge (max. 5-10 min)

5. BUDI AKTIVAN – ako nešto slušaš, zapisuj

6. DOBA DANA – stvari koje zahtijevaju naviše koncentracije obavljaj u doba dana kad to najviše odgovara tvom biološkom ritmu, teže je održati koncentraciju umoran

7. DRUŠTVO– provjeri može li ti rad s nekim drugim pomoći dulje održati koncentraciju

8. STIMULATORI (npr. kava ili neki drugi) – djelovanje im je kratkoročno, a počneš li pretjerivati, moglo bi biti loših posljedica po zdravlje

Vježba: Koliko se možeš koncentrirati?

Smjesti se na mjesto na kojem obično učiš. Uzmi udžbenik iz predmeta  koji najmanje voliš i počni čitati neki dio koji do tada još nisi čitao/la. Zapiši vrijeme početka. Maksimalno se potrudi zapamtiti to što čitaš. Zabilježi vrijeme kada su ti misli počele lutati. Koliko je vremena prošlo od kada si počeo/la čitati? To je tvoje najkraće vrijeme koncentracije.

Sada uzmi udžbenik iz predmeta koji ti je zanimljiv. Ponovi zadatak. To je tvoje najduže vrijeme koncentracije.

Ako ovo pokušaš učiniti nekoliko puta, vjerojatno ćeš otkriti koliko je tvoje vrijeme koncentracije, pa ćeš bolje moći planirati svoje učenje. Nije pametno učiti dulje nego što traje tvoje najduže vrijeme koncentracije, jer u tom razdoblju nećeš puno naučiti. Bez kratke stanke (5 min.) možda ćeš biti zadovoljan/na koliko dugo učiš, ali količina naučenog bit će sve manja.

Na sreću, koncentracija je vještina koja se može uvježbavati. Možda rezultati neće odmah doći, ali s vremenom sigurno neće izostati. Sretno s uvježbavanjem!

KAKO PRISTUPITI TEKSTU I PRAVITI BILJEŠKE

Postoje mnoge metode na koji se može naučiti neki tekst.

Evo jedne djelotvorne – METODA ČPČPP:

1. KORAK – Č – ČITATI LETIMIČNO

  • Pročitaj naslov
  • Pregledaj ilustracije (slika uz tekst može dati mnogo informacija i razjasniti o čemu autor govori)
  • Pročitaj prvi odlomak (najčešće se u njemu navodi glavna tema)
  • Pročitaj zadnji odlomak (najčešće sumira glavne činjenice u tekstu)
  • „Preleti kroz tekst“ – potraži ono podebljano (glavne podjele ili istaknute važne pojmove). Tako ćeš npr. otkriti da je glavna rasprava podijeljena na tri dijela i da svaki dio ima svoj podnaslov.

2. KORAK – P – PITATI SE

  • Postavi si pitanja o pojmovima na koje nailaziš u tekstu. Na primjer: Znam li već nešto o ovoj temi? Jesam li negdje čuo/la ovaj pojam?
  • Napiši na koja pitanja ćeš moći odgovoriti kad naučiš tekst (ponekad ih i sam autor napiše na početku ili kraju teksta)
  • Postavljajte potpitanja: Tko? Kada? Gdje? Kako? Zašto?
  • Postavljanjem pitanja aktivno se uključujete u sadržaj! Većina ljudi bolje pamti svoje odgovore na postavljena pitanja nego dijelove teksta naučene napamet. Ukoliko nisi u stanju postaviti pitanja, ponovno pregledaj tekst

3. KORAK – Č- ČITANJE

  • Čitaj s namjerom da nađeš odgovore na pitanja koja si postavio/la
  • U svakom odlomku pronađi glavnu ideju i zapiši je
  • Zatim pronađi podatke koji su vezani uz glavnu ideju
  • Napravi bilješke – prijedlog:

1. PODCRTAVANJE – često nedjelotvorno jer učenici podvlače previše teksta ili podvlače prije nego što su sve pročitali, pa ne mogu odrediti što je važno. Zato je potrebno prvo pročitati cijeli tekst i razmisliti o njemu, a tek onda podvlačiti samo ono što je bitno.

2. KOMENTARI NA RUBU STRANICE – možeš zapisati bilješku uz rub stranice. To može biti glavna misao u odlomku, definicija riječi ili neko pitanje.

3. METODA DVA STUPCA – u jedan stupac napiši ključne riječi, a u drugi podatke vezane uz ključnu riječ, npr. za lekciju o vrstama tvari:

KLJUČNA RIJEČ                    BILJEŠKA
Krute tvari                               – imaju određeni oblik                                                  – imaju određeni volumen                                                
Tekućine                                  -nemaju određeni oblik                                                  -imaju određeni volumen  
Plinovi                                      -nemaju određeni oblik                                                   -nemaju određeni volumen

4. KORAK – P- PAMĆENJE

  • Nakon čitanja određenog dijela teksta (npr. većeg odlomka) pokušaj to što si pročitao/la ponoviti svojim riječima. Pri tome se prisjeti glavne ideje odlomka i podataka koji je podupiru.
  • Učenici koji svojim riječima ponavljaju gradivo više zapamte i kasnije ga se lakše prisjećaju.

5. KORAK – P- PONAVLJANJE

  • Svaki put kada nešto naučiš, naučeno trebaš odmah i ponoviti kako ne bi zaboravio/la. Ponoviti možeš na način da pregledaš bilješke ili prepričavanjem vlastitim riječima.
  • Istraživanja pokazuju da bez aktivnog ponavljanja 98% onog što smo doznali zaboravimo u roku od 3 tjedna. Preostaje nam jedino ponavljati, ponavljati, ponavljati…

Učiš li ovom metodom učit ćeš manje, a znati više!

KAKO SE MOTIVIRATI?

Sigurno si i ti barem jednom rekao/la kako ti se ne uči, kako gradiva ima puno, kako ne možeš stalno učiti, da ćeš ionako dobiti lošu ocjenu, da ti je dosadno učiti ili da ti to što učiš ionako neće trebati… Sve ove misli ubijaju volju za učenje. Evo kako se nositi s njima:

1. „ MENI SE NIKAD NE UČI!“

Ako čekamo inspiraciju za učenje, možda je nikad nećemo dočekati. Vjerojatno se nikad nisi ujutro probudio/la i pomislila: „Jedva čekam da počnem učiti!“  (barem kad je u pitanju ono što moraš učiti u školi). Neke stvari koje moraš naučiti su zanimljive, no mnoge su naporne i dosadne i moraš se prisiliti na učenje iako bi radije radio/la nešto drugo. Inspiracija za učenje takvih stvari nikada neće doći i moraš početi učiti bez inspiracije. Kad počneš učiti, može ti se dogoditi da to i ne bude tako teško, pa čak da i u onome što ti se činilo dosadnim pronađeš nešto zanimljivo. Možda te i uspješno rješenje nekog zadatka razveseli i potakne na daljnje učenje. Dakle, ne čekaj inspiraciju- jednostavno počni učiti!

2. „TOGA IMA PUNO!“

Ponekad ti se učini da toga što moraš naučiti ima previše i da to nisi u stanju. Kao da je pred tobom ogromna planina na koju se moraš popeti. Najbolji način pri penjanju na planinu je malo po malo. Ljudi koji se penju na ovaj način ne razmišljaju koliko je planina visoka, nego si postave za cilj popeti se na najbliži vrh, a onda kad dođu tamo, postavljaju si novi cilj. To je vjerojatno i najbolji pristup učenju. Podijeli to što imaš na manje dijelove i počni s prvim!

3. „PA NE MOGU STALNO UČITI!“

Učiti nije uvijek lako, pogotovo ako bi radije gledao/la film ili bio/la vani. Zato imaš potpuno pravo nagraditi se za ostvareni plan u učenju. Dakle, obećaj si da ćeš naučiti određeni dio gradiva, a nakon toga možeš učiniti ono što te doista veseli. Pri tome je bitno da vrijeme predviđeno za učenje  doista provedeš učeći!

4. „IONAKO ĆU DOBITI LOŠU OCJENU!“

Pazi što želiš, moglo bi ti se i ostvariti! Ovakvo pesimistično razmišljanje usmjerava nas na osjećaje napetosti i uopće ne možemo razmisliti što bi u danoj situaciji mogli učiniti. Misleći kako su ocjene nešto čime ne možemo upravljati, prestajemo se truditi i sve prepuštamo slučaju. Ocjene su ono što je potpuno u tvojim rukama i zato je dobro optimistično razmišljati. Istraživanja pokazuju da optimisti obično imaju bolji školski uspjeh, manje se ljute, tjelesno i mentalno su zdraviji, žive duže.

5. „DOSADNO MI JE UČITI SAM!“

Zanimljivo je da se u pamćenju zadržava 10% onoga što se pročita, 20% onoga što se čuje, 50% onoga što se vidi i čuje, 85% onoga što se vidi, čuje i napravi te 90% onoga što se poučava druge. Zato učeći u paru i tumačeći partneru ono što mu nije jasno, možeš i sam/a razjasniti neke stvari i shvatiti da možda i ne znaš baš tako dobro gradivo kao što si mislio/la.

6. „TO MI IONAKO NEĆE TREBATI!“

Jesi li siguran/na?! Puno smo motiviraniji  za učenje kad znamo da ćemo to što smo naučili primijeniti što prije. Ponekad primjena dođe puno kasnije. Jednog dana kad budete kupovali ili prodavali kuću, znanje iz matematike koje vam se sad čini nebitnim itekako će dobro doći. Možda vam se za 3 godine promijeni želja za nastavkom školovanja, pa vam budu potrebne dobre ocjene iz predmeta koji vam se sad čine nevažnim. Nikad ne znamo kad nam što može zatrebati.

Budi uporan/na, odustati je lako!

ODGOVARANJE I TESTOVI

Dobra vijest je da se strah od odgovaranja i testova može prevladati. Evo nekih savjeta kako si to olakšati. 

1)  Najvažnija je dobra priprema

  • Slušaj dok profesor pita druge učenike iz razreda. Velik dio gradiva možeš naučiti ako pratiš na satu i pratiš dok profesor ispituje druge učenike. Uz to možeš zapamtiti koja pitanja profesor postavlja i što treba bolje naučiti. Možeš si čak i zapisati pitanja tako da ih ne zaboraviš. Tako možeš, nakon što sve naučiš gradivo ponoviti po tim pitanjima i osjećati se spremnije za usmeno odgovaranje.
  • Uči, uči i nauči! Zvuči dosadno i sasvim nepotrebno, ali u većini slučajeva ipak nije dovoljno samo jednom pročitati bilješke. Dobro naučeno gradivo ulijeva sigurnost, a ako nas i uhvati trema veća je vjerojatnost da ćemo se sjetiti dobro naučenog gradiva nego onog naučenog na površnoj razini.
  • Ponavljanje je majka znanja! Mnogi učenici izbjegavaju/zanemaruju ponavljanje (“Zašto ponavljati ono što već znam?”), no ponavljanje ima puno dobrih strana. Ponavljaj na način koji je što sličniji samom ispitu: postavljaj si pitanja koja očekuješ od profesora i odgovaraj kao što bi odgovarao/la za vrijeme samog ispitivanja. Na taj ćeš način provjeriti da li si to gradivo samo pročitao/la ili si ga i naučio/la. Uz to ćeš uvježbati odgovor te je manje vjerojatno da će ti se dok te profesor pita dogoditi da zamuckuješ i dugo biraš riječi (to odaje dojam neznanja).
  • Prepoznaj što je pod tvojom kontrolom. Tvoj uspjeh ovisi o različitim stvarima. Neke možeš kontrolirati, kao npr. tvoje znanje, uloženi trud, sposobnost snalaženja u ispitnoj situaciji…, a neke ne možeš – npr. težina gradiva, strogoća profesora, njegovo trenutno raspoloženje, sreća… Pokušaj razmišljati o onim stvarima na koje možeš utjecati, a ove druge prihvati takvima kakve jesu i ne troši vrijeme živcirajući se zbog njih. 
  • Pokušaj se opustiti. Ako si pred ispitivanje napet/a ili nervozan/na pokušaj se opustiti. Postoje različite tehnike opuštanja (duboko disanje, zamišljanje ugodnih slika), a što ih bolje uvježbaš, to će biti djelotvornije u samoj situaciji pred usmeno ispitivanje.

2) TIJEK SAMOG ISPITIVANJA:

  • Uspravi se na stolici, ne gledaj u pod. Optimističan stav i držanje ulijevat će ti više sigurnosti, a ostavljat će bolji dojam i na profesora.
  • Pažljivo slušaj pitanje koje ti je sad postavljeno. Pokušaj ne misliti na iduće pitanje (npr. “Samo da me to ne pita “) jer to potiče napetost i smanjuje koncentraciju. 
  • Odgovaraj s više od „da i „ne. Ako je pitanje na primjer „Je li točno da … ?”, a ti znaš i više od toga je li točno ili nije, objasni svoj odgovor. Time ćeš pokazati razumijevanje gradiva.
  • Ako nisi dobro razumio pitanje, pitaj profesora da pitanje ponovi ili preoblikuje. Tek tada odgovaraj.
  • Ne prekidaj profesora dok postavlja pitanje, pričekaj da ga postavi u potpunosti pa tek onda počni s odgovorom.
  • Svako pitanje je novi početak. Ako ne znaš odgovor na neko pitanje, ne daj da te to obeshrabri – ne možeš znati baš sve. Pokušaj ga zaboraviti i usmjeri se na novo. Možda je baš ono prilika da pokažeš svoje znanje.

PISANI ISPITI

 Evo nekih savjeta kako što bolje odgovarati na pismenom ispitu:

  1. Ako si jako napet/a i jako se bojiš probaj se opustiti, duboko diši i ohrabri se govoreći si nešto poput “znam to, naučio/la sam”;  “mogu ja to”; … Ohrabri se onako kako bi ohrabrio/la prijatelja.
  2. Nakon što se opustiš, koncentriraj se na ispit i na pitanja, usmjeri svu svoju pažnju na ispit.
  3. Planiraj vrijeme za pojedine odgovore kako ti se ne bi dogodilo da izgubiš previše vremena na nekom pitanju i zbog toga ne stigneš na sva pitanja odgovoriti.
  4. Usmjeri pažnju samo na jedno pitanje, a ne na više pitanja odjednom.
  5. Riješi najprije najlakša pitanja i ona pitanja na koja znaš odgovor.
  6. Ne zadržavaj se na pitanju na kojeg ne znaš odgovor, idi dalje pa se na njega vrati kasnije ako budeš imao/la vremena.
  7. Pažljivo i do kraja pročitaj svako pitanje prije nego što označiš ili napišeš svoj odgovor. Ako te pitanje zbunjuje ponovno ga pročitaj.
  8. Zatraži pomoć nastavnika u razumijevanju ispitnih pitanja koja su ti nejasna ili dvosmislena.
  9. Ako ti preostane vremena, pregledaj i provjeri još jednom sve odgovore. Kod rješavanja zadataka, provjeri jesi li sve računske radnje obavio/la kako treba.

I ne zaboravi, tvoj uspjeh je u tvojim rukama. Vjeruj u sebe!

Priča za kraj:

Kad sam bio dijete, obožavao sam cirkuse, a u cirkusu su mi se najviše sviđale životinje. Pozornost mi je posebno privlačio slon, koji je, kako sam poslije doznao, svoj djeci bio najdraža životinja. Tijekom predstave golema je životinja svašta izvodila novčićem, neuobičajena kombinacija veličine i snage… Ali nakon nastupa i neposredno prije dolaska na pozornicu, slon je uvijek bio vezan za malen kolac zabijen u zemlju, lancem koji je držao samo jednu nogu. Osim toga, kolac je bio malen komadić drva zabijen jedva nekoliko centimetara u zemlju. Iako je lanac bio debeo i moćan, bilo mi je jasno da se životinja koja je u stanju iščupati stablo s korijenom, mogla s lakoćom osloboditi kolca i pobjeći. Tajna mi je i dalje bila nejasna. Što ga onda drži? Zašto ne pobjegne? Kad mi je bilo pet ili šest godina, još sam vjerovao u mudrost odraslih. Pa bih pitao učitelja, oca ili strica za taj misterij sa slonom. Netko od njih objasnio mi je da slon nije pobjegao jer je bio istreniran. Postavio sam pitanje koje se samo nametalo: „Ako je istreniran, zašto su ga vezali? Ne sjećam se da sam dobio ikakav smislen odgovor. S vremenom sam zaboravio na misterij sa slonom i kolcem i prisjetio bih ga se samo kad bih susreo one koji su se katkad pitali isto. Prije nekoliko godina otkrio sam da je netko, na moju sreću, bio dovoljno mudar da pronađe odgovor: Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen. Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna, tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega. Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega… Sve dok jednoga dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini. Taj golemi i moćni slon kojeg vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.

Učenje je vještina koju svatko može usvojiti i u kojoj svatko može biti uspješan!

Literatura:

Bucay, Jorge (2017.): Ispričat ću ti priču, Fraktura, Zagreb

Rijavec, M., Miljković, D. (2003.): Vodič za preživljavanje u školi, IEP d.o.o., Zagreb