Povijest škole | Graditeljsko geodetska škola Osijek

Povijest školovanja učenika za graditeljska zanimanja

14. 11. 1886. u zgradi pučke škole (učiteljske vježbaonice) u Crkvenoj ulici u Osijeku otvorena je Šegrtska škola Donji grad. Škola se dijelila na niži i viši odjel. Niži je odjel imao jedan razred, a za viši su predviđena tri razreda – godišta.

Niži su odjel pohađali učenici koji nisu završili sva četiri razreda obvezne pučke škole, a prvi razred višeg odjela pohađali su ostali učenici koji su završili pučku školu ili niži odjel.

Do ožujka 1893. obuka se održavala nedjeljom prije podne, a zatim dva dana u tjednu po četiri sata. Pohađanje obuke nedjeljom ukinuto je u ožujku 1937.

U višem se odjelu učilo: nauk vjere, računstvo i mjerstvo, čitanje, poslovni sastavci, knjigovodstvo, obrtno zakonarstvo, risanje i modeliranje.

U rujnu 1892. novim Ustrojnim statutom za šegrtske škole viši se odjeli, po srodnom zanatu i gradivu te prema risanju, dijele na razredne i risarske odjele.

Poučavaju se: vjeronauk, čitanje i stvarna obuka na temelju čitanke, poslovni sastavci, računanje, prostorno risanje, geometrijsko risanja. U sva tri viša razreda postojale su građevinska, industrijska i trgovačka skupina.

Građevinsku su skupinu polazili naučnici (zidari, tesari, ličioci i drugi) kojima je glavni predmet bilo risanje. Razredni su odjeli imali 20-50 učenika, a četrdesetih godina dvadesetoga stoljeća i do 40 učenika pa su zbog velikog broja djece od 1905. uvedeni paralelni odjeli u razredima višeg odjela. U školi je otada bilo prosječno desetak odjela i oko 200 učenika.

Od tridesetih godina 20. stoljeća škola se naziva Stručna produžna škola Osijek Donji grad, a financirana je iz općinskog budžeta, a uz školsku nadzornu službu koju je imenovalo Poglavarstvo grada, udruženje je obrtnika biralo svake godine svoje pouzdanike iz redova uglednih obrtnika koji su također imali pravo kontrole škole.

Svaki je naučnik morao sklopiti ugovor s obrtnikom ili poduzećem koji je sadržavao podatke o trajanji naukovanja, posebne uvjete s obzirom na opskrbu i školovanje naučnika i njegove nagrade, tj. naukovine.

Po ugovoru naučnik besplatno dobiva stan, hranu i pranje odjeće. Prilikom sklapanja ugovora uplaćivao bi doprinos, a novac od doprinosa ulazio je u Fond za nabavku besplatnih udžbenika, a pisaći i drugi materijal osigurali su grad i obrtnici.

Ako je naučnik izostao dvadesetak dana, a nije ih nadoknadio, nije mogao biti oslobođen naukovanja. Ako je izostao s nastave više od deset neopravdanih dana, ostao bi neocijenjen i morao je ponavljati razred.

Izostanci, podatci o osobinama naučnika, pohvale, kazne i ocjene evidentirani su u „osobnicama“ i „tjednicima“ koje je škola morala slati više puta godišnje na uvid u Poglavarstvo grada.

Na završetku školovanja, nakon trodnevnog završnog ispita, izdavana je „svjedodžba otpusnica“ s opisnim ocjenama vladanja i postignuća u propisanim predmetima. Na ispitu su naučnici prezentirali svoje risarske i pisane uratke, a najbolji radovi izlagani su na redovitim godišnjim školskim izložbama.

Uoči Drugoga svjetskog rata uočljiv je pad broja učenika, odjela i zaposlenih. 1947./48. Državna srednja tehnička škola dijeli se na Tehničku školu i Građevinski tehnikum s građevinskim i arhitektonskim odjelom. Sjedište je škole na tadašnjem Trgu Vladimira Nazora 24.

Tehnikum je školske godine 1951./52. preimenovan u Srednju tehničku građevinsku školu, a 1953/54. u Tehničku srednju školu s kemijskim, elektro, strojarskim, arhitektonskim i građevinskim smjerom.

1958. odvajanjem od Tehničke škole, arhitektonski, građevinski i kemijski odjel postaju zasebna Tehnička škola „Ruđer Bošković“ Osijek.

U ovom obliku i pod tim imenom škola radi do 1968. godine, kada su osnovana dva centra za odgoj i obrazovanje :Građevinski školski centar i Kemijsko – prehrambeni školski centar

1968. – 1980.

Školske godine 1968./69. izdvajanjem arhitektonskog i građevinskog odjela iz Tehničke škole „Ruđer Bošković“ Osijek osnovan je Građevinski školski centar.

S radom počinje 1. rujna 1968. u zgradi bivše Škole učenika u privredi u tadašnjoj Ulica bratstva i jedinstva 21 (današnja Crkvena ulica) pod nazivom Građevinski školski centar za odgoj i obrazovanje kadrova u građevinarstvu. Zgrada je raspolagala s 10 učionica, dvije podrumske radionice i malom dvoranom za tjelesni odgoj. Nastava je bila organizirana u dvije smjene u šestodnevnom radnom tjednu. Prva je smjena trajala od 8.00 do 14.00 sati, a druga od 14.00 do 20.00 sati. Subotom je u objema smjenama bila smanjena satnica.

Teorijska se nastava održavala u klasičnim učionicama, a praktična u školskim radionicama, gdje su se odjeli dijelili na skupine.

Od 1. veljače 1974. u okviru Građevinskog školskog centra počinje obrazovanje građevinara za stjecanje više stručne spreme.

Zbog povećanog broja učenika, od 5. 12. 1975. Centru je na uporabu u cijelosti ustupljena zgrada u Ulici Matije Gupca 10 pa se učionički prostor povećava za tri učionice i malu zbornicu.

1975. Građevinskom školskom centru pripaja se Srednjoškolski đački dom (Radićeva ulica 6) pa se djelatnost škole, uz osnovnu djelatnost odgoja i srednjeg i višeg obrazovanja, proširuje na pružanje usluga građenja, izradu investicijsko-tehničke dokumentacije i vršenja nadzora te ispitivanje materijala i zemljišta, kao i za osiguranje smještaja i prehrane učenika i studenata.

Školske godine 1976./77. GŠC-u je pripojen dio Poljoprivrednog školskog centra i to drvno-tehnološka struka, što je povećalo broj odjela u Centru i otežalo organizaciju i realizaciju nastavnog programa na dvjema lokacijama.

1976. na inicijativu Društva geodeta Slavonije i Baranje, a prema rezultatima ispitivanja potreba tržišta, zatraženo je i odobreno otvaranje jednog razrednog odjela geodetskog usmjerenja. U prvoj je generaciji bilo upisano 35 učenika, u zanimanje geometar.

Potkraj 1979. odvaja se Srednjoškolski đački dom, a 1981. i Viša tehnička građevinska škola.

1980. dovršena je nova školska zgrada u Drinskoj 16 a. Bila je to prva zgrada u Osijeku namjenski građena kao školski prostor. U školu se sele završni razredi (treći i četvrti), a razredi pripremnoga stupnja (prvi i drugi razredi) ostaju na staroj lokaciji.

Novi i suvremeni prostor, kao i suvremeno opremljene učionice i bibliotečno-informacijski centar omogućio je brže osuvremenjivanje nastave i bolje organizacijske uvjete. Nastava se organizira u petodnevnom radnom tjednu, a subotom se organiziraju izvannastavne i rekreativne aktivnosti, natjecanja, dodatna nastava…

Praktična se nastava, radi tjednog rasterećenja učenika i i mogućnosti praćenja tehnološkog procesa, odvija svaki drugi tjedan. Dio se praktične nastave i proizvodnog rada odvija u školskim radionicama, a dio u građevinskim organizacijama („Gradnja“, „Tehnika beton“…).

1980. preseljenjem u novu školsku zgradu opremljen je Multimedijski centar koji postaje središnje mjesto multimedijskog pristupa nastavnim sadržajima.

Raspolaže fondovima biblioteke, folioteke, videoteke, prospektoteke, fonoteke i dijateke.

Centar ima najbogatiju informacijsku bazu za građevinarstvo i arhitekturu u regiji. Prva se računala nalaze upravo u MMC-u, a njima su se mogli služiti napredni učenici za izradu vlastitih programa i aplikacija. Školske godine 1986./87. Građevinski je školski centar opremljen informatičkim kabinetom – praktikumom s 15 računala tipa IVEL ULTRA, četiri pisača TRS 836 i jednim pisačem tipa EPSON RX-100.

Školske godine 1988./89. u praktikumu je instaliran veliki televizor u boji koji je povezan s računalom i monitorom na nastavničkom stolu.

U ovom se razdoblju organiziraju brojne slobodne aktivnosti koje se održavaju subotom. Slobodne su aktivnosti organizirane kroz rad Kulturno-umjetničkog društva (dramska, literarna, novinarska grupa, klub Engleza, ljubitelji kazališta, bibliotekari), Sportskog društva (košarka, odbojka, stolni tenis, skijanje, strijelci, mali nogomet), Društvene tribine na kojima su predavači bili sami učenici, profesori i stručnjaci, Društva narodne tehnike (video grupa, foto grupa, programeri, sitotisak, maketari), Omladinske zadruge (primijenjena umjetnost, kultura prostora, likovna grupa, cvjećari, usluge zadruge) i naprednih grupa.

Ratna 1991./92.

Uz mjere pojačane zaštite objekta zbog ratne opasnosti školska godina 1990./91. ipak uspješno završava. U rujnu školu pogađaju prve granate. 26. studenoga 1991. zbog ratnih zbivanja Građevinski školski centar iseljen je iz Osijeka u Republiku Mađarsku, u grad Nagytad. Smještaj i adaptirani školski prostori nalaze se u bivšoj vojarni.

2. prosinca 1991. za 103 učenika i 10 nastavnika počinje nastava, ali i jedan sasvim drugačiji školski život.

Dobrotom Zoltana Ponikfora, ravnatelja Građevinskog školskog centra u Kaposvaru, škola se seli u grad Kaposvar gdje je učenicima i nastavnicima pružen udoban smještaj u dva učenička doma i visok školski standard. Rad u Kapsvaru započinje sa 74 učenika (14 Ž, 60 M) i 10 nastavnika. Nastava se odvija u 6 učionica u prijepodnevnoj smjeni. Realizirano je 70% programa u 24 tjedna i 130 radnih dana. Praktična se nastava predviđa održati po povratku u Osijek.

Učenici su raspoređeni po godinama u četiri obrazovne grupe.

Slobodne aktivnosti usklađene su s uvjetima rada i trenutnim interesima učenika. S namjerom da se u aktivnosti uključe svi učenici, nudi se 7 okvirnih tema:

Upoznaj grad

Esperanto

Foto sekcija

Ljubitelji kazališta

Stolni tenis

Bilijar

Osnove bon-tona

Prigodnim su programima obilježeni svi blagdani, četiri je puta organiziran ples za učenike, postavljeno je pet izložbi učeničkih radova.

U zgradi Županije u Kaposvaru postavljena je velika izložba maketa značajnih zgrada Osijeka. Sve su makete izradili učenici Građevinskog školskog centra!

Preostali djelatnici ostaju štititi školu, sele najvrjednija nastavna sredstva u Zagreb, organiziraju izložbe maketa i fotografija razrušenog Osijeka u Zagrebu, Kaposvaru i Kölnu pod nazivom Osijek će uvijek biti Osijek

1992. -1996.

U ljeto 1992. školska je zgrada obnovljena i završena je školska godina 1991./92.

24. srpnja 1992. odlukom Skupštine općine Osijek osniva se Građevinska tehnička škola Osijek. u cijelosti pravna sljednica građevinskog školskog centra

Prvi put u novijoj povijesti škole, u suradnji s Udruženjem obrtnika, održani su eksterni završni ispiti za učenike koji su završili obrtnička zanimanja u graditeljstvu.

21. prosinca 1993. svečano je otvorena radionica za praktičnu nastavu.

Postavljaju se brojne izložbe u prostorima škole, organiziraju predavanja, obilježavaju Dan grada, Božić, pokladna veselja, Valentinovo, Uskrs, Dan škole.

Ulaganjem KK „Olimpija“ iz Osijeka renovirana je sportska dvorana.

1996. škola mijenja naziv. Promjena naziva registrirana je 7. ožujka 1996. te je od tada službeni naziv škole Graditeljsko-geodetska škola Osijek.

Od školske godine 1968./69. do danas u školi su se obrazovali učenici u raznim obrazovnim programima u području graditeljstva:

Četverogodišnji programi za stjecanje SSS