C. Baudelaire, Cvjetovi zla
Praktični prikaz procesne drame u razredu
C. Baudelaire, Cvjetovi zla
Trajanje radionice: tri školska sata
Odgojno- obrazovni ishodi učenja:
SŠ HJ A.3.1.
Učenik govori upućivačke i raspravljačke tekstove u skladu sa svrhom i željenim učinkom na primatelja.
SŠ HJ A.3.3.
Učenik čita u skladu s određenom svrhom upućivačke i raspravljačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika.
SŠ HJ B.3.3.
Učenik analizira književne tekstove s obzirom na književnopovijesni, društveni i kulturni kontekst.
Procesna drama[1]
- etapa
Izražajno čitanje u krugu
Učenici sjednu ukrug i izražajno čitaju[2] polazni tekst. Zadatak je da svaki učenik pročita jedan dio teksta, tako da s posljednjim učenikom u krugu tekst bude pročitan do kraja.
Zadani tekst
Pandorina kutija je bila posuda svih zala. Nosila ju je Pandora, prva žena koju je Zeus poslao ljudima, kao kaznu. Nakon što je Prometej bogovima ukrao vatru i dao je ljudima, Zeus je naredio ostalim bogovima da načine ženu.
Bogovi s Olimpa darivali su je raznim osobinama, pa ju je tako Hera obdarila znatiželjom. Hermes joj je dao posudu i odveo je Prometejevom bratu, Epimeteju, kojega je Prometej upozorio da ne prima nikakve darove od bogova.
No, Epimetej se zaljubio u Pandoru, primio ju, ali joj je ipak naredio da ne otvara posudu koju je donijela sa sobom. Znatiželja je ipak prevladala, te je Pandora posudu otvorila, a iz nje su izašla sva zla svijeta, koja su gotovo uništila čovječanstvo koje je do tada živjelo u blagostanju. Pandora je posudu brzo zatvorila, a unutra je ostala samo nada. Svijet je bio vrlo hladan i turoban, a onda je Pandora opet otvorila kutiju te je nada izletjela van. Tako je čovječanstvo i u zlim vremenima imalo nadu.
Vođena mašta
Nastavnik zamoli učenike da zatvore oči te uz laganu instrumentalnu glazbu uvodi u vježbu vođene mašte.[3]
Ugodno se smjestite i zatvorite oči. Samo dišite. Jedan veliki udah kroz nos i izdah kroz usta. Udah.. izdah. Osjetite kako vam se tijelo opušta.. samo dišite.. udah kroz nos i izdah kroz usta. Noge su vam opuštene, ruke, glava.. samo dišite.. Cijelo vam je tijelo opušteno i osjećate se ugodno. Ležite u travi. Trava je meka i osjećate se ugodno. Lagano ustajete i u daljini vidite planinu. Krećete se prema njoj. Kada ste došli do planine, primijetite jednu špilju. Ulazite u špilju. U špilji je hladno i vlada potpuna tišina. Ugledate jedan kovčeg. Na kovčegu je utisnut natpis „Ovdje su spremljena sva zla svijeta. Ne otvaraj!“. Ne želiš ga otvoriti, ali te jako zanima što je sve u kovčegu. Koja su zla ovdje zatvorena? Dvojiš, hoćeš li otvoriti škrinju? U jednome trenutku spaziš da su na stijeni uklesana zla koja se nalaze u škrinji. Polako ih čitaš. Ipak se odlučuješ ne otvarati škrinju i izaći iz špilje. Izašao si van, sunce te obasja i udahneš svjež zrak. Jedan veliki udah kroz nos i izdah kroz usta. Sada si ponovno u našoj učionici i možeš lagano otvoriti oči.
Vođeni razgovor
Nastavnik razgovara s učenicima o prethodnoj vježbi, vođenoj mašti. Razgovaraju o tome kako su se osjećali, što su vidjeli i doživjeli.
Nakon toga učenici govore što su vidjeli, koja su zla uklesana na zidu špilje. Aktualiziraju problem i razgovaraju o današnjim prijetnjama koja vladaju svijetom.
Nakon razgovora nastavnik kratko predstavi književnika C. Baudelairea te pojasni učenicima pojmove estetika ružnoće i spleen.
- etapa
Nastavnica na pod poslaže pojmove koji se mogu povezati s Badeulareovom pjesničkom zbirkom, Cvjetovima zla. Svaki učenik treba stati kod pojma za kojega misli da je najveće zlo današnjeg, suvremenog svijeta. Na taj se način formiraju skupine.
Skupni rad
Nastavnica kratko upoznaje učenike s pojmom simbolizma, univerzalnim i pjesničkim simbolima.
Zadatak je učenika osmisliti i nacrtati simbol zla kojega su odabrali. Nakon toga trebaju razmisliti na koji sve način njihov odabir/zlo utječe na život ljudi, može li ga se spriječiti i ako može kako. Svoja promišljanja također trebaju prikazati/nacrtati simbolima.
Učitelj u ulozi
Nastavnik koristi dramsku metodu Učitelja u ulozi[4] te im iz uloge najavljuje sljedeći zadatak.
Dragi stručnjaci, znanstvenici, dobro došli na plenarni skup pod nazivom Cvjetovi zla! Na plenarnome ćemo skupu raspravljati o gorućim problemima, vodećim prijetnjama suvremenoga društva. U vašim se skupinama nalaze znanstvenici iz različitih područja te ćemo čuti mišljenja struke koje su prijetnje suvremenome čovjeku, a nadam se da ćete ponuditi i neka rješenja. Molim vas da se pripremite na izlaganje.
Ogrtač stručnjaka[5]
Učenici pripreme izlaganje na način da svoj problem obrazlažu iz različitih uglova, svaki učenik govori iz određene uloge. Ovisno o temi/problemu koji zastupaju, sami osmišljavaju uloge.
(Primjerice, jedna je skupina odabrala temu/problem novca te je njihova skupina o navedenoj problematici govorila iz uloga povjesničara, bankara, ekonomiste, socijalnog radnika i inženjera vojnog naoružanja.)
Plenarni skup
Nastavnica će ponovno tehnikom Učitelja u ulozi pozdraviti i najaviti izlaganja.
Dragi znanstvenici, cijenjeni stručnjaci, sve vas lijepo pozdravljam! Otvaram raspravu pod nazivom Što sve prijeti suvremenom čovjeku? Molim prvu skupinu da iznese svoja razmišljanja.
(Svaka skupina izlaže.)
Zamrznuti prizor
Nakon izlaganja, svaka skupina ima zadatak osmisliti jedan zamrznuti prizor[6] kojim će svoja promišljanja o navedenoj problematici sažeti i prikazati.
Unutrašnji monolog[7]
Svaka skupina zamrznutim prizorom prikaže problem, a kada nastavnik dodirne nekog učenika, on iz kipa govori što radi ili kako se osjeća. Na taj se način ostalim učenicima tumače zamrznuti prizori.
Vrednovanje
Dijagram stavova[8]
Dvije nasuprotne strane učionice predstavljaju suprotne tvrdnje. Učenici na postavljana pitanja odgovaraju zauzimajući mjesto na zamišljenoj dijagramskoj liniji i na taj način iznose svoje stavove.
[1] Procesnu dramu možemo smatrati složenom dramskopedagoškom metodom ili štoviše žanrom koji se za svoju izvedbu koristi svim raspoloživim dramskopedagoškim postupcima i tehnikama.
Procesna drama nema za osnovni cilj zgotovljavanje kazališne predstave i njezino izvođenje pred publikom, već se prije svega ostvaruje i postoji kao proces skupnoga rada čije etape predstavljaju jednokratne i neponovljive aktivnosti u tijeku dramske obrade nekakvoga ljudskog sadržaja.
Proces ovdje označava osmišljeno, vođeno i za sudionike smisleno događanje organizirano u etape koje su oblikovane od: a) dramskih aktivnosti i situacija u kojima sudionici u ulogama proigravaju različite životne / odgojne / obrazovne sadržaje b) refleksivnih ili intelektualno-spoznajnih odsječaka u kojima sudionici, unutar ili izvan uloga, aktivno promišljaju, utvrđuju i (samo)vrednuju ono što su tijekom procesa rada proradili, naučili i doživjeli.[1]
[2] Izražajno ili interpretativno čitanje važan je, premda danas zanemaren, način govornoga oblikovanja pisanoga teksta namijenjenog nekakvoj skupini slušatelja. U nastavi jezika i književnosti dobro izražajno čitanje podrazumijeva smislenu, razgovijetnu, ortoepski pravilnu i primjereno sugestivnu govornu izvedbu književnoga teksta u kojoj se uz poštivanje njegovih formalno-stilističkih značajki te s distanciranim psihološkim naznačavanjem govornoga subjekta ciljanoj publici priopćuje kako smisleni sadržaj tako i estetski oblik čitanoga teksta. (Čubrilo i dr, 2017: 39)
[3] U vježbi vođene mašte voditelj/voditeljica sugestivnim govorom / izražajnim čitanjem vodi sudionike zamišljenom situacijom ili događajem, ali se od učenika ne očekuje da aktivno igraju ono što voditelj pripovijeda. Vježbu u pravilu izvode zatvorenih očiju, udobno smješteni u prostoru (sjedeći, ležeći i sl.) i od njih se očekuje da živo zamišljaju i da u duhu predočavaju ono što voditelj pripovijeda. (Čubrilo i dr, 2017: 34)
[4] Za uporabu ove tehnike nisu potrebni ni glumačko iskustvo niti glumački talent, budući da i učitelj/učiteljica i učenici u dramskopedagoškim aktivnostima preuzimaju uloge bez obveze da oblikuju neke složene dramske likove. Preuzete uloge tek su funkcije u izvođenju neke igre ili aktivnosti, a učitelj/učiteljica u ulozi označit će svoje likove (ponašanjem, držanjem, govorom ili tek nekakvim rekvizitom, odjevnim dodatkom i sl.) samo onoliko koliko je potrebno da ga/ju učenici (u drugim ulogama) prepoznaju i prihvate kao sudionika u dramskoj aktivnosti. Zahtjevnost ove tehnike za učitelja je u tome da mora znati kako ju može rabiti tijekom nastavnoga procesa, koje će uloge odabrati i za koju konkretnu zadaću te s kojim će ju ostalim dramskopedagoškim postupcima i tehnikama kombinirati pri strukturiranju nastavnoga procesa. (Čubrilo i dr, 2017: 22)
[5] Ovu dramskopedagošku tehniku osmislila je i razvila britanska dramska pedagoginja Dorothy Heatcote. U svojem najjednostavnijem obliku ogrtač stručnjaka je jedna od inačica metode igranje uloga: to je skupna uloga – profesionalna/ strukovna – u koju se učenici stavljaju sa svrhom snažnijega motiviranja za aktivnu obradu i upoznavanje neke nastavne teme obično vezane uz neko specifično područje života i djelovanja. Tako se za obradu sadržaja nastave Povijesti učenici mogu staviti u ulogu povjesničara odnosno arheologa ili npr. u ulogu studenata etnologije koji istražuju način života u seoskim obiteljskim zajednicama vlastita zavičaja. U nastavi prirodnih predmeta može im se dodijeliti uloga inženjera kemije ili fizike koji moraju usvojiti i naučiti neka znanja kako bi mogli riješiti neki problem praktičnoga života. U metodi ogrtač stručnjaka i učitelj/nastavnik je u pravilu u ulozi, točnije, mijenja različite uloge zahvaljujući kojima organizira i usmjerava nastavni proces. (Čubrilo i dr, 2017: 38)
[6] Ova dramska tehnika naziva se još zaustavljeni prizor i živa slika. Rabi se za prikazivanje najrazličitijih tema, a izvodi se tako da igrači svojim nepomičnim tijelima pojedinačno ili skupno prikazuju zadanu temu ili situaciju. (Čubrilo i dr, 2017: 24)
[7] Postupak se može izvesti samostalno ili u kombinaciji s nekim drugim postupkom ili tehnikom, primjerice kao dio vođene improvizacije te improviziranoga ili zamrznutoga prizora. Na unaprijed dogovoreni znak voditelja (ruka na ramenu ili usmena uputa) igrač progovara kao lik, tj. iz uloge u 1. osobi, i naglas govori misli koje liku toga trenutka prolaze glavom. (Čubrilo i dr, 2017: 45)
[8] Ova je tehnika poznata i pod nazivom barometar stavova i skala. Dužinom radnoga prostora naznači se crta koja će predstavljati vrijednosnu skalu nečega o čemu će voditelj/učitelj pitati sudionike. Krajnje točke crte označavaju najmanju odnosno najvišu vrijednost ili pak suprotne vrijednosti onoga što se propituje. (Čubrilo i dr, 2017: 48)
Literatura
Bančić, Aleksandar, Gajić, Ljiljana, Iveković, Ozana, Krušić, Vlado, Lugomer, Valentina, Marjančić, Ivana, Matković, Anita, Peruško, Corrina, Šunić, Kristijan. 2007. Ne raspravljaj, igraj! Zagreb: Hrvatski centar za dramski odgoj- Pili-poslovi.
Čubrilo, Snježana, Krušić, Vlado i Rimac Jurinović, Maša. 2017. Odgoj za građanstvo, odgoj za život. Priručnik aktivnih metoda za građanski odgoj i obrazovanje s primjerima dobre prakse. Zagreb: Školska knjiga d.d. i Hrvatski centar za dramski odgoj – Pili-poslovi.
Gruić, Iva. 2002. Prolaz u zamišljeni svijet – Procesna drama ili drama u nastajanju. Zagreb: Golden marketing.
Rimac Jurinović, Maša. 2016. Procesna drama kao učinkovit pristup u postizanju odgojnih ishoda u suvremenoj osnovnoj školi U: Hrvatski časopis za teoriju i praksu nastave hrvatskoga jezika, književnosti, govornoga i pismenoga izražavanja te medijske kulture, Vol. 14 No. 1, 53-72. Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. https://hrcak.srce.hr/191853