Praktički prikaz korištenja pripovijedanja (storrytellinga) u nastavi hrvatskoga jezika u srednjoj školi

by | lip 1, 2023 | Dramski kutak | 0 comments

Praktički prikaz korištenja pripovijedanja (storrytellinga) u nastavi hrvatskoga jezika u srednjoj školi

Područja: Jezik i komunikacija, književnost i stvaralaštvo i medijska kultura

Trajanje: Tri školska sata

Dramskopedagoške metode i tehnike: pripovijedanje (storytelling), vođena mašta, pričanje u krugu, voćna salata, vrući stolac, zamrznuti prizori, TV voditelj/-ica, unutrašnji monolog i dijagram stavova

Polazni tekst: Emily Haworth- Booth, Kralj koji je zabranio mrak

Odgojno obrazovni ishodi učenja:

SŠ HJ A.1.1.

Učenik opisuje i pripovijeda u skladu sa svrhom i željenim učinkom na primatelja.

SŠ HJ A.1.2.

Učenik sluša u skladu s određenom svrhom opisne i pripovjedne tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika.

SŠ HJ A.1.3.

Učenik čita u skladu s određenom svrhom opisne i pripovjedne tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika.

SŠ HJ B.1.4.

Učenik se stvaralački izražava prema vlastitome interesu potaknut tekstom.

SŠ HJ C.1.1.

Učenik tumači utjecaj medijskih tekstova na svakodnevni život primatelja.

Prvi dio radionice (dvosat)

Prostorna prilagodba

Iz jednoga se dijela učionice maknu klupe te se stolci poslažu ukrug.

  1. aktivnost

Pripovijedanje (storytelling)[1]

Sat započinjemo pripovijedanjem. Nastavnica pripovijeda bajku Emily Haworth- Booth, Kralj koji je zabranio mrak. U priču učenike uvodi dramskom tehnikom vođene mašte[2].

Udobno se smjestite, zatvorite oči, opustite se i samo dišite. Jedan duboki udah kroz nos i izdah kroz usta. Cijelo vam se tijelo opušta i samo dišite. Duboki udah kroz nos i izdah kroz usta.

Bio jednom jedan maleni dječak koji se bojao mraka. To ne bi bilo ništa čudno, puno se djece boji mraka, ali ovaj je dječak bio princ. I odlučio je, jednoga dana kada postane kralj, učinit će nešto s tim mrakom.

Ako vas zanima što se dogodilo s dječakom kada je narastao i postao kralj, lagano otvorite oči.

Kada učenici otvore oči, nastavnica nastavlja pripovijedati priču. U svome se pripovijedanju koristi gestama i formulama[3].

  • aktivnost

Prepričavanje u krugu

Nakon što je nastavnica ispripovijedala priču, učenici imaju zadatak priču prepričati na način da svaki učenik prepričava jedan dio priče, prvi mora započeti, a posljednji završiti priču.

  • aktivnost

Pripovijedanje (storytelling) učenika

  • Priprema za pričanje

Učenici se dijele u skupine. Svaka skupina dobiva svoj primjerak bajke. Prvi je zadatak pročitati priču tri puta te nakon toga izdvojiti ključne događaje, rečenice iz teksta. Zatim pokušati, uz pomoć ključnih rečenica, vizualizirati tijek radnje u slikama. Također, treba promisliti o osnovnome tonu priče, simbolima i poruci. U pripovijedanju trebaju osmisliti i koristiti jednu formulu (ponavljanje pojedine misli/riječi/rečenice), koja se proteže cijelom pričom.

Nadalje, učenici priču podijele na dijelove te svaki učenik treba samostalno uvježbati i  ispripovijedati jedan dio priče. Priču ne uče napamet, već koriste svoje riječi, pazeći da ne odstupaju od same radnje.

Svi učenici u skupini pri pripovijedanju trebaju koristiti jednaku formulu, koju su zajednički osmislili i  koja se proteže cijelom pričom, a svaki učenik svoje pripovijedanje treba nadograditi gestom i mimikom[4], znakovima koji prate govor. Na taj način dobivamo audiovizualno predstavljanje priče.

Također, trebaju uvažavati vrednote govorenoga jezika. Ne pričati prebrzo, održavati kontakt očima,  mijenjati jačinu, ritam, brzinu i intonaciju.

  • Pripovijedanje (storytelling) učenika

Učenici, po skupinama, pripovijedaju bajku Emily Haworth- Booth, Kralj koji je zabranio mrak.

  • aktivnost (Voćna salata[5])

Učenici ponovno sjednu u krug, a nastavnica stane unutar kruga. Nastavnica im redom dodjeljuje uloge kralja, savjetnika i građanina. Nastavnica započinje priču. Čim se u priči izgovori riječ kralj, svi učenici kojima je dodijeljen lik kralja ustaju sa stolca i moraju brzo pronaći drugi,  slobodni stolac. Učenik koji ne uspije sjesti na prazan stolac ostaje unutar kruga i nastavlja priču. Kada učenik, koji stoji unutar kruga i pripovijeda priču, u svome pripovijedanju izgovori riječ kralj, savjetnik ili građanin, osobe koje imaju zadan neki od navedenih likova ustaju sa stolca i zauzimaju slobodno mjesto.

Drugi dio radionice (jedan školski sat)

  1. aktivnost (Vrući stolac[6])

Jedan učenik sjedne na stolac nasuprot razredu te odgovara na pitanja ostalih učenika iz uloge savjetnika. Nakon navedene vježbe, nastavnica s učenicima komentira ulogu savjetnika u priči. Savjetnici savjetuju kralja na koji način treba priopćiti građanima svoju namjeru zabrane mraka. Služe se lažnim informacijama o mraku, uvjeravanjem i zastrašivanjem. Govore građanima kako je mrak je strašan, opasan, kako im mrak krade igračke. Zatim slijedi aktualizacija navedene problematike. Tko bi danas, u suvremenome društvu, imao ulogu savjetnika (vlast/mediji)?

  • aktivnost (Pisanje vijesti)

Učenici, u skupinama, osmišljavaju jedan primjer medijskoga zastrašivanja te svoju ideju trebaju oblikovati u vijest. Vijest[7] treba odgovoriti na pet ključnih pitanja (tko, što, gdje, kada, zašto).

  • aktivnost (TV voditelj/-ica)

Svaka skupina odabere jednog predstavnika. Predstavnici sjednu nasuprot razredu i pojedinačno čitaju vijesti iz uloge voditelja informativne emisije (dnevnika).

  • aktivnost (Zamrznuti prizori[8].)

Svaka skupina prikazuje vijest dramskom tehnikom Zamrznuti prizori. Prvi zamrznuti prizor treba predstavljati samu vijest, drugi predstavlja građane i njihovu reakciju na primljenu vijest, a posljednji prizor prikazuje posljedice koje mogu ostaviti takve vijesti.

Svaka skupina izvodi zamrznute prizore. Dok su učenici zaustavljeni u zamrznutome prizoru, nastavnik svakog učenika dodirne po ramenu, a učenik izgovara tehnikom Unutrašnjeg monologa[9] tko je, što radi ili kako se osjeća.

  • aktivnost (Samovrednovanje učenika)

Učenici iznose svoje stavove dramskom tehnikom Dijagram stavova[10]. Odgovaraju na navedena pitanja:

  • Kako sam se osjećao/-la protekla tri školska sata?
  • Koliko sam sudjelovao/-la u radu skupine?
  • Jesam li naučio/- la nešto novo?
  • Mogu li prepoznati vijesti kojima je namjera zastrašivanje građana?

[1] Pripovijedanje (storytelling) je nastup pripovjedača u kojem on neposredno pred publikom iznosi određeni slijed događaja (Miller, 2008).

[2] U vježbi vođene mašte voditelj/voditeljica sugestivnim govorom / izražajnim čitanjem vodi sudionike zamišljenom situacijom ili događajem, ali se od učenika ne očekuje da aktivno igraju ono što voditelj pripovijeda. Vježbu u pravilu izvode zatvorenih očiju, udobno smješteni u prostoru (sjedeći, ležeći i sl.) i od njih se očekuje da živo zamišljaju i da u duhu predočavaju ono što voditelj pripovijeda. (Čubrilo i dr, 2017: 34)

[3] Primjerice, na spomen kralja uvijek zauzima jednak položaj tijela i ruku te pojedine rečenice izgovara opetovano tri puta.

[4] Očima, glasom i gestama se pripovjedač povezuje sa slušateljima, a ta povezanost traje tijekom cijele priče. Takav način pripovijedanja može pomoći u povećanju koncentracije i na taj se način povećava kapacitet djeteta za učenje (Perrow, 2013).

[5] Igrači sjede na stolcima postavljenima u krug. Jedan igrač, koji nema mjesto za sjedenje, stoji u središtu kruga. Prije početka igre svim se igračima razbrojavanjem naizmjence dodijele nazivi voća (npr. jabuka kruška, šljiva, breskva..), tako da barem tri igrača predstavljaju isto voće. Naziv voća dodjeljuje i igraču koji u središtu kruga. Igrač koji se nalazi u središtu kruga, uzvikuje naziv jedne od zadanih vrsta voća po vlastitome izboru, a svi koji su ranije dobili taj naziv, trebaju zamijeniti mjesta. Ako uzvikne Voćna salata! svi igrači trebaju zamijeniti mjesta. Pritom igrač iz središta kruga nastoji zauzeti jedan od oslobođenih stolaca, a onaj igrač koji ostaje bez stolca, zauzima mjesto u sredini kruga i nastavlja igru. (Fileš i dr. 2008: 27)

U igri se pojmovi voća mogu zamijeniti drugim pojmovima. Voditelj prilagođava igru i osmišljava pojmove vezano uz temu sata/radionice.

[6] Nakon scenske improvizacije, odgledanoga ili pročitanoga umjetničkog djela jedan igrač preuzima ulogu nekog lika tako što, sjedeći na stolcu ispred svih ostalih, odgovara iz zadane uloge na pitanja ostalih igrača-gledatelja te voditelja. Igrač u ulozi na pitanja odgovara na temelju vlastitih spoznaja i zaključaka o liku kojega igra, o njegovu odnosu s drugim likovima, o zbivanjima u kojima je sudjelovao. Način izvedbe u pravilu je „realističan”, tj. igrači na vrućem stolcu trebaju odgovarati na pitanja i ponašati se što prirodnije i uvjerljivije, dovodeći do izražaja ljudske osobine i značajke lika kako ih oni osjećaju i razumiju, pa čak i onda ako igraju neko bajkovito biće iz mašte (npr. Snježnu kraljicu), životinjski lik (vuka iz Crvenkapice) ili duha (duha Hamletova oca) (Čubrilo i dr. 2017: 47).

[7] Učenici već imaju iskustvo pisanja navedene novinske vrste.

[8] Ova dramska tehnika naziva se još zaustavljeni prizor i živa slika. Rabi se za prikazivanje najrazličitijih tema, a izvodi se tako da igrači svojim nepomičnim tijelima pojedinačno ili skupno prikazuju zadanu temu ili situaciju. (Čubrilo i dr, 2017: 24)

[9] Postupak se može izvesti samostalno ili u kombinaciji s nekim drugim postupkom ili tehnikom, primjerice kao dio vođene improvizacije te improviziranoga ili zamrznutoga prizora. Na unaprijed dogovoreni znak voditelja (ruka na ramenu ili usmena uputa) igrač progovara kao lik, tj. iz uloge u 1. osobi, i naglas govori misli koje liku toga trenutka prolaze glavom (Čubrilo i dr, 2017: 45).

[10] Dijagonala stavovadramska je tehnika kojom se lako i zorno mogu prikazati učenički stavovi. U prostoru se povuče ili zamisli dijagonala. Učenici zauzimaju mjesto na zamišljenoj dijagonali u skladu sa svojim stavom. Primjerice, ako želimo da učenici samovrednuju svoje sudjelovanje na satu, zamolit ćemo ih da na jedan kraj dijagonale stanu oni koji su u potpunosti zadovoljni svojom aktivnošću, a na drugi oni koji nisu zadovoljni. U sredini se nalaze učenici koji nisu ni nezadovoljni ni zadovoljni. Važno je napomenuti da nije svejedno kako učenici stoje mogu se po zamišljenoj dijagonali svrstavati jedan pored drugoga, ali i jedan iza drugoga. Osim samovrednovanja i vršnjačkoga vrednovanja, zalaganja i doprinosa radu, učenici mogu vrednovati i svoje razumijevanje gradiva, izražavati stavove o različitim temama i sl.