S tugom u srcu javljamo svim prijateljima, kolegama i učenicima da je duša naše škole Lidija Brod, omiljena nastavnica i pedagoginja zaplovila u vječnost nakon života ispunjenog dobrotom, ljubavlju, toplinom i davanjem.

Je li to prava riječ ili da smislimo neku drugu? Što bi zvučalo pismenije i bolje? Koga to sada pitati kada nema naše pedagoginje?

Bolje. Uvijek se pitala kako to učiniti bolje. I činila je. Znala je  dane  u školi učiniti boljima i lakšima za učenike, za kolege, za roditelje, za svakog tko bi kročio u ured pun šarenila, svakojakih stvari, putnih torbi, papira, olovaka, poklona.

Poklona. Za svakog je imala ponešto. Uvijek je znala što nekome treba. Često je to bio blagi pogled, veseo osmijeh, tiha riječ. Tiha, ali snažna riječ, prava riječ za svakoga. Ne riječ. Pismo.

Voljela je pisati pisma. Pisma podrške, usmjerenja, pisma koja navode na promjenu.

Sada tebi pišemo pismo. Mora biti divno. Divno. „Nije li to nešto divno!?“ znala si reći za mnoge stvari. Znala si se diviti i vidjeti dobro i ondje gdje ga mnogi nisu vidjeli.

Čak i ako nešto nije divno, znala si oprostiti. Uvijek si i imala razumijevanja za nedostatke i slabosti, znali si kako ih ublažiti i umiriti brige. Zbog toga su mnogi svoje brige dijelili s tobom. Brige svih koji su ih dijelili s tobom učinila si manjima i najvidljivijima. Vidljiv je bio samo vedar duh, želja za novim i lijepim, želja za životom i ljudima.

Ljudi. Godinama si odgajala ljude. Voljela si ljude. Povezivala si ljude. Generacijama maturanata uvijek si zaželjela neka postanu dobri ljudi. Svi koji su te poznavali postali su nakon susreta s tobom barem trunčicu bolji. Ili su barem poželjeli biti bolji.

Bolje. Poklon. Divno. Oprost. Brige. Ljudi. Riječi koje će uvijek sjećati na tebe. Nedostaje još hvala.

Draga Lidija, svojom si osobnošću, životnom radošću, optimizmom, borbenošću dotaknula živote svih nas koji smo te poznavali. Zahvalni smo na smijehu, kreativnim idejama, iskrenosti, podršci i ponajviše tvojoj ljudskosti.

Hvala ti što si bila uz nas. Kratko prekratko.

No, svjesni da rastanci ne postoje, draga naša Liduška, volimo te i vidimo se…

Tvoja ekipa iz Građe

Oproštaj od naše pedagoginje održat će se u petak 9. veljače 2024. u 11.50 sati na groblju SV. ANA u Osijeku.

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje obilježit ćemo paljenjem lampiona u Vukovarskoj ulici u Osijeku u petak 17. studenoga u 18.00 sati.

Naša će škola kao i do sada upaliti svijeće na sjevernoj strani Vukovarske ulice, od željezničke pruge do Ulice kralja Petra Svačića kod OLT-a. U petak 17. studenoga nakon završetka četvrtog sata u poslijepodnevnoj smjeni kreće se prema predviđenom mjestu za našu školu. Na predviđenoj lokaciji bismo trebali biti u 17.50 sati.

Našim sudjelovanjem dostojanstveno ćemo se sjetiti svih palih branitelja i civilnih žrtava, ali i grada Vukovara čija je žrtva u stvaranju slobodne i neovisne Hrvatske postala nacionalni simbol jedinstva i ponos hrvatskog naroda.

IZLET U BEČ

IZLET U BEČ

Vrijeme provedbe: 2.12.2023., subota

PLAN PUTA

Kreće se na put ispred Graditeljsko-geodetske škole u Osijeku u ranim jutarnjim satima (s petka na subotu).

Po dolasku u Beč posjet dvorcu Belvedere i razgled izložbe Gustava Klimta. Nakon toga je obilazak Zgrade bečke secesije (iznutra i izvana ), nakon toga pješice do kuće Majolike (razgled izvana). Nastavak pješačke ture do Ringa ( Opera, Trg Marije Terezije, Parlament, Burg teatar) sve do Božićnog sajma (slobodno vrijeme).

Polazak za Osijek predviđen je u kasnim večernjim satima, a dolazak je u ranim jutarnjim satima (sa subote na nedjelju).

Slobodnih mjesta za prodaju ima 80, raspoređeno u dva autobusa.

Rezervacija mjesta vrši se s 35 e, plaćanje nastavnici Sanji Semenčić.

Ukupna cijena aranžmana po osobi: 70 e

(plaćanje druge rate u studenom u iznosu od 35 e)